Kontaktirali smo nekoliko igrača iz regije i donosimo savjete za sve igrače koji bi se htjeli baviti Counter-Strikeom na malo ozbiljnijem nivou. Odabrali smo različite teme preko kojih se nadamo igračima iz regije pomoći u razvoju njihove karijere. Četiri Adria igrača odvojili su vrijeme da odgovore na naša pitanja, a pitanja su se odnosila na osobni i timski razvoj u CS:GO-u. U nastavku kolumne možete pročitati kako su uspješni igrači iz regije posavjetovali nadolazeće talente koji će tek dominirati na sceni.
Treniranje aima i dnevna rutina
Prvi dio kolumne posvetit ćemo individualnom treningu. Kako je na sceni sve više individualnih liga te su nove generacije Kanteraša mehanički znatno bolji od starijih, sve je bitnije da igrači posvete dovoljno pažnje na ovaj dio njihove igre. Od Workshop mapa do raznih servera koji imaju cilj poboljšati aim igrača, možemo slobodno reći da ima previše različitih načina za treniranje aima te drugih mehaničkih vještina poput kretanja po mapi.
I dok je generalno dobro što igrači mogu trenirati i isprobavati nove stvari, noviji Kanteraši mogu se lako mogu zbuniti od prevelikog izbora. Za njegovu dnevnu rutinu pitali smo Zorana “xicoz” Markovskog koji nas je podsjetio da treniranje aima može biti puno jednostavnije nego što rutine koje često pronalazite na internetu nalažu.
„Po meni je najbolja rutina za individualni trening mapa aim_botz. Preferiram aim_botz preko deathmatcha budući da se DM više ne igra kao neka rutina, nego ga ljudi više igraju za score te ne razumiju pravu poantu DM servera. Najčešće radim po 1.000 fragova prije početka meča, a dnevna rutina mi je oko 2.000 botova. Isto tako individualno mehaničku vještinu možete vježbati na Prefire mapama koje ima ESEA te na sličnim Workshop mapama s tim sadržajem“
Igrač Club Bruggea koji se istovremeno natječe u A1 Adria ligi s ekipom PORTUGAL jedan je od najmlađih igrača kojeg je makedonska scena u zadnjim godinama donijela sceni. Osamnaestogodišnji igrač otkrio nam je da na dnevnoj bazi većinom igra samo mapu aim_botz te da je to njemu dovoljna priprema prije službenih mečeva. Aim_botz nudi igračima priliku za vježbanje aima u više situacija, bez razlike je li to kontrola spraya, vježbanje preciznosti ili pozicioniranje crosshaira. Ako vam se ne dopada aim_botz i smatrate da ne napredujete dovoljno i pored napornih treninga, zapamtite da je rutina individualna stvar i da aim_botz možda nije za vas. Probajte igrati Free-For-All Deathmatch servere, vježbajte aim na drugim mapama ili ako se često ne snalazite baš najbolje u clutch situacijama, okušajte se na brojnim retake serverima.
Savjet od srpskog Counter-Strike veterana
Svi CS:GO igrači i pored godina igranja znaju raditi početničke greške. Nekada je to sitna nenamjerna greška, a nekada je to nešto što se godinama ponavlja zbog toga što je igrač od svog početka igranja pogrešno naučio određeni aspekt igre. A nekada to može biti i prevelik ego te želja za dokazivanjem. Ovo nam je spomenuo Petar “HOLMES” Dimitrijević, veteran Adria regije koji je igrao u brojnim timovima, a trenutno predvodi Marten Gaming roster. Ovo je greška koju je HOLMES stalno ponavljao, a čije je popravljanje znatno poboljšalo njegovu igru:
Na početku karijere sam dosta više išao na aim duele jer sam tako pokušavao da dokažem sebi da sam pucački bolji od protivnika, što se u brojnim situacijama ispostavilo kobno po ekipu zato što su ti moji potezi rezultovali gubitkom rundi gde bih overpeekovao. Trebalo mi je neko vreme da razumem kad bi trebalo da se peekuje, kad igraš safe, kad si pasivan i kad ideš “max damage”.
Preagresivna igra jedna je od najvećih problema u ekipama, a još više u mlađim timovima. Kao što je HOLMES izjavio, mladi igrači imaju želju dokazati svoje vještine pratiteljima te gledateljima i to dokazivanje često može koštati tim pobjede. I dok ne može jedan igrač ili jedna ekipa stalno igrati pasivno i ne peekati ni jedno mjesto na mapi, igrači moraju pronaći ravnotežu koja će im donijeti najbolje rezultate. KD je svakako bitan i agresivna igra je nešto što i profesionalni igrači preferiraju, ali u PUG atmosferi, kao što su mečevi u FPL-u te individualnim ESEA ligama, a ne na službenim mečevima gdje se igra za velike nagrade. Zato mladi igrači, koliko god način se razlikovao za svakog igrača, poslušajte veterana HOLMESa i ne igrajte pretjerano agresivnu igru u mečevima s vašom ekipom.
Koji faktori utječu na uspjeh tima?
Kad smo otprilike završili s individualnim aspektima igre, vrijeme je da se osvrnemo na timsku igru. Tijekom godine gledamo ekipe iz regije koje se natječu na domaćim te stranim turnirima i pokušavaju dogurati do samog vrha profesionalnog Counter-Strikea. Svakog dana se Adria ekipe probijaju do većih turnira, a svakog dana gledamo i sve više novih timova na scenu. Od Gameroidsa i Blinka, do sadašnje ekipe SKUAK, Kujtim “gulito” Durmishi već neko vrijeme predvodi timove s albanske scene. Pitali smo IGL-a za njegovo mišljenje o najvažnijim faktorima za uspjeh ekipa.
„Po meni najvažniji faktori za razvoj jednog tima su disciplina u timu, dobro razmišljanje, a ostalo je uglavnom komunikacija te međusobno poštovanje između igrača. Poboljšanje tima dolazi uz naporan rad, a potrebni su i timski analitičar i pozicija trenera koja isto zahteva puno rada. Ovo je po mom mišljenju to što nedostaje našoj regiji iako ta je stvar najvažnija za pripremu i razvoj svakog tima.
Možemo reći da je gulito u ovom kratkom odgovoru uspio napomenuti većinu stvari koje su važne za uspjeh svakog tima, a još više za neiskusne momčadi. Nedostatak discipline u ovim ekipama može uveliko unazaditi razvoj tima. Koliko je bitna individualna rutina, od takvog značenja je i timska rutina za vježbanje, ali o tome ćemo više u četvrtom segmentu kolumne. Treneri poput Filipa “fajkus” Konatarevića, Dražana “dr4ski” Zovka, Mihajla “feedme” Petrovića te Velizara “Djoka” Perića od ogromnog su značenja za njihove ekipe, a ovo je još točnije za trenere čije ekipe se još uvijek ne mogu totalno posvetiti Counter-Strikeu. Pored drugog posla te privatnih obaveza, petorka bez trenera ne može posvetiti dovoljno vremena za proučavanje protivnika te spremanje strategija, pa je trener od ključne važnosti za uspjeh ovakvih timova.
Kako trenira jedna profesionalna ekipa?
Pored individualne rutine, svaka ozbiljna momčad ima i timsku rutinu tijekom koje tim vježba nove strategije, analizira protivnike te igra scrimove. Kontaktirali smo Miloša “dEE” Marčetu, trostrukog A1 Adria League prvaka, za odgovor na pitanje: „Kako trenira jedna profesionalna ekipa?“. Miloš nam je detaljno objasnio uobičajeni trening koji on ima s njegovom ekipom 4glory te način na koji funkcioniraju treninzi u gotovo svim Counter-Strike ekipama.
„Treniramo najčešće od pet od sedam dana. Obično meeting bude u 11, pola sata je kafa/razgovor, zatim imamo 1h i 30 minuta teoriju za mapu koja nam je fokus taj dan. Zatim, igramo pracc dve mape, napravimo pauzu sat vremena za ručak i onda odigramo još 3 practice mape. Tako otprilike izgleda jedan dan, ako nemamo oficijalni meč. Ako imamo, za nijansu je drugačiji raspored. Donošenje novih stvari obično probamo tokom teorije, prije pracc mapa, da bi mogli taj dan da ih probamo.
Što se tiče gledanje demoa, obično timski gledamo zajedno ekipu za koju smatramo da neku mapu dobro igraju i pokušavamo da “pokupimo” stvari koje smatramo dobrim. Takođe, individualno svako od nas nakon ekipnog pracca ima zadatak da pogleda POV demo od nekog igrača i pokuša da na taj način vidi za sebe stvari koje mu trebaju. Što se tiče ostalih ekipa, mislim da većina ekipa igra pet ili šest dana, na sličan način kao i mi. Često se desi da vikendom budu neke kvalifikacije ili turniri, tako da se svede na to da u prosjeku svaka ekipa ima jedan potpuno slobodan dan.“
Zoran “xicoz” Markovski, Kujtim “gulito” Durmishi, Petar “HOLMES” Dimitrijević te Miloš “dEE” Marčeta izašli su nam u susret tijekom pisanja ove kolumne, a nadamo se da će njihovi savjeti znatno poboljšati vašu igru, na timskom te individualnom nivou. Sretno na putu ka vrhu Counter-Strikea!
